Održana maturalna zabava 4. A razreda

Dana 16. svibnja 2026. održana je maturalna zabava učenika 4. A razreda. Popis uzvanika bio je osebujan, a najveći dio činili su članovi obitelji te djelatnici škole.

Program, koji su vodili Ana i Mihael, bio je vrlo bogat. Započeo je svečanim predstavljanjem maturanata koje je odradio njihov razrednik, Hrvoje Drvenkar. Maturalna zabava započela je prozivkom maturantica i maturanata koju je predvodio razrednik, pri čemu su prošetali dvoranom do plesnog podija sa svojim pratnjama. Razrednik je u predstavljanju maturantica i maturanata istaknuo njihove kvalitete koje su došle do izražaja u gimnaziji.

U svome govoru, koji je predstavljao presjek gimnazijskog obrazovanja naših maturantica i maturanata, razrednik je podsjetio na bitne događaje, zahvalio ravnateljici, kolegicama i kolegama, djelatnicima škole te roditeljima na podršci. Istaknuo je i ulogu biskupa Antuna i Ive te ohrabrio učenike da ponesu baštinu katoličkog odgoja i obrazovanja sa sobom kako bi se uspješno nosili sa životnim izazovima.

Razrednik im je, između ostalog, poručio:

„Vašu budućnost možemo predstaviti još jednom slikom: pogledom na Rim s kupole bazilike sv. Petra. ‘Vječni grad’ vidjeli ste kao na dlanu. Oslanjajući se na Crkvu, odnosno na sv. Petra – stijenu – i njegova nasljednika, Papu, možemo vidjeti nadaleko i naširoko. A kada se na moru života pojavi ‘oluja’, čut ćete glasno i jasno, baš kao na Genezaretskom jezeru prije dvije tisuće godina: ‘Ema, Šimune Blaškoviću, Marija, Marine, Tamara, Monika, Luka, Dorijane, Laura Počut, Iva, Ana, Laura Šaka, Mihaele, Karlo i Šimune Vukiću – Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’” (Mt 14, 27–28)

Maturanti su potom otpjevali svečanu srednjovjekovnu latinsku pjesmu „Gaudeamus”:

(3. strofa)

Stog’ nek’ žive škole sve,
profesori s njima… Bog
poživi i nas đake,
prisutne sve veseljake,
koliko nas ima!

Tim su se stihovima učenici zahvalili školi i svim njezinim djelatnicima.

Nakon kratke stanke maturanti su zaplesali s pratnjama, a odmah potom i s roditeljima. Zatim je mikrofon preuzeo vlč. Karlo Topalović te je kratkom molitvom pripremio sve prisutne za objed. Uslijedio je slobodni dio programa tijekom kojega su uzvanici zaplesali na plesnom podiju i dobro se zabavili.

Po završetku opuštenog plesa, došao je trenutak i za onaj službeni – quadrillu. Taj su ples, jedan od najpoznatijih iz kategorije društvenih plesova 19. stoljeća, maturanti vrijedno pripremali nekoliko mjeseci. Plesali su besprijekorno i elegantno te su uzvanici uživali u viđenom.

Vrhunac večeri donio je najemotivniji trenutak: darivanje profesora ili, možda bolje rečeno, prijatelja, kako su ih maturanti nazvali, koji su ih pratili kroz sve četiri godine srednjoškolskog obrazovanja. Za svakog profesora bio je pripremljen kratak govor kojim je istaknuta uloga pojedinog profesora u školovanju ove generacije.

Simbolično, u ponoć, dugogodišnji predsjednik Marin održao je govor, nakon čega su svi maturanti zajedno zarezali tortu na kojoj su bile sličice najistaknutijih zajedničkih trenutaka – simbola njihova zajedništva, uz želje za blagoslovljen i uspješan nastavak njihova životnog puta.