DUHOVNIK ŠKOLE

PEDESETNICI (DUHOVIMA) USUSRET!  

Obradovaše se učenici vidjevši Gospodine. Iv 20, 20

 

Svetkovina Duhova predstavlja silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Naziva se još i Pedesetnica, a označava kraj vazmenog vremena. Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga“.  Prilikom Uzašašća Isus zahtijeva od svojih učenika da čekaju u Jeruzalemu na dolazak Duha Svetoga. Dok ne prime snagu odozgor, neka ništa ne poduzimaju. Trebaju biti strpljivi i čekati.

Trebaju se pripravljati kako bi mogli primiti Duha Svetoga. Tako se ta mala skupina učenika redovito nalazila zajedno s Isusovom Majkom. Molili su i čekali da ih ispuni snaga Božjega Duha. Sva njihova aktivnost svela se na strpljivo čekanje. Nepojmljivo za naš aktivni mentalitet. Čekanje nije nikad ugodno. Pa i onda kad iščekujemo dragog prijatelja ili gosta, vrijeme nam užasno sporo prolazi. Kad čekamo na svoj red u nekom uredu, dosadno nam je. Kad čekamo u ambulanti, nestrpljivi smo. Kad čekamo na listi čekanja u bolnici za neki pregled, zabrinuti smo i tjeskobni. Kad čekamo na ispit, napeti smo. Ne volimo čekati, jer mislimo da je to beskorisno vrijeme i samo nas košta strpljivosti i živaca. Kad su učenici ostali sami, a njihov Učitelj naočigled njima bio uznesen na nebo, vratili su se u Jeruzalem i ujedinjeni u molitvi iščekivali veliki trenutak silaska Duha Svetoga. Molitva i čekanje bili su njihove temeljne i jedine aktivnosti u tom razdoblju između Uzašašća i Duhova. Čini se da našem vremenu upravo nedostaju te aktivnosti: molitva i čekanje. Ne znamo pravo moliti, a napose nismo spremni čekati. Nestrpljivi smo. Želimo sve i to odmah. Tako smo i u molitvi nestrpljivi. Samo nas privlači aktivnost i užurbanost. Uvijek se mora nešto događati. Ako nismo u pokretu i ako se ništa ne događa, čini nam se da tu smrt vlada. I dosada. Trebali bismo učiti od prve kršćanske zajednice koja se okupljala na molitvu i čekala. Malo ostavljamo vremena za mir i tišinu u kojima ćemo čuti Božju riječi i prihvatiti je u svojoj nutrini. Imamo li hrabrosti da se malo zaustavimo, doživimo i osjetimo sebe? Imamo li snage da zastanemo koji trenutak i stvaramo u sebi ozračje tišine i mira u kojima ćemo doživjeti svijet oko sebe i ljude koji su s nama? Tjedan uoči Pedesetnice (Duhova), prilika je za takve trenutke. Zaustavimo se, čekajmo u molitvi pred svetkovinu kako bi nas doista Duh Sveti mogao ispuniti svojim darovima koji su nam potrebni za naš vjernički život.

Dolaskom među učenike Isus donosi učenicima mir u njihove nemire, strahove i poteškoće.  Ono što posebno evanđelist Ivan zapisuje važno je za sve nas, on naglašava; Obradovaše se učenici vidjevši Gospodine. Iv 20, 20
           Sveti Papa Ivan Pavao II. izdao je 1986. godine encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja „Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca“. Njome je želio katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva. U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti. Sveti Ivan Pavao II. upozoravao je da ulogu duha Životvorca ne smijemo svoditi samo na unutarnje i duhovno područje milosti: „I u običnim društvenim prilikama kršćani kao svjedoci istinskog ljudskog dostojanstva čovjekova, svojom poslušnošću Duhu Svetomu, pridonose mnogostrukoj ‘obnovi lica zemlje’ tako da surađuju sa svojom braćom u ostvarenju i općoj primjeni svega onoga što je dobro, plemenito i lijepo u suvremenoj naprednoj civilizaciji, kulturi, znanosti, tehnici i svim drugim područjima ljudske misli i djelatnosti. To čine kao učenici Krista ‘koji je svojim uskrsnućem postavljen za Gospodina te snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi’“.

Neka vam blagoslovljena svetkovina Duhova, rođendan Crkve, neka vas Gospodin ispuni svojim darovima i radošću.

 

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem.
Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; Sve je tvoje, Raspolaži sa svime po svojoj volji.
Daj mi samo svoju ljubav i milost, I to mi je dosta.

Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi!