POVIJEST ŠKOLE

O desetoj obljetnici utemeljenja Požeške biskupije, 2007. godine, kao iskorak ove mlade Mjesne Crkve na području odgoja i obrazovanja, utemeljene su katoličke gimnazije u Požegi i Virovitici.
Moglo bi se reći da je utemeljenje katoličkih škola u ovom dijelu Slavonije, ali i šire, izazvalo povratak izvorima jer je obnovom života u Slavoniji, nakon oslobođenja od Osmanlija, školstvo ponovno bilo u rukama Crkve (kao i u srednjem vijeku). Tako je na području Virovitice ono bilo u rukama franjevaca. Povezanost s evanđeljem i kršćanskom kulturom ne znači nedostatak obrazovne ambicije, upravo suprotno – ona iz njih izvire.

Dana 14. ožujka 2007. odlukom prvog požeškog biskupa msgr. dr. Antuna Škvorčevića utemeljena je Katolička klasična gimnazija u Virovitici čime je obogaćena ponuda gimnazijskog obrazovanja u našem gradu jer se ono obogaćuje klasičnim programom na čemu Virovitici mogu pozavidjeti i znatno veće urbane cjeline diljem Hrvatske. Upisnim područjem s kojeg se učenici upisuju u Katoličku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Virovitici smatra se Republika Hrvatska. Osobito važan dio upisnog područja je područje Virovitičko-podravske županije, odnosno sjeverozapadno područje Požeške biskupije.
Dekretom požeškog biskupa i osnivača Škole prvim ravnateljem imenovan je vlč. Ivica Šoh. Iako je Škola svoje prvo sjedište imala na današnjoj adresi, nakon upisa prve generacije učenika morala je napustiti taj prostor i otići u novu zgradu Strukovne škole u Vukovarskoj ulici.

Školi su na raspolaganju bile dvije prostorije, a mogla se koristiti i dvoranom Tehničke škole. Ravnateljev ured bio je i tajništvo i računovodstvo, a ujedno i zbornica. Učionica vjeronauka, koja se nalazila nasuprot spomenutoj multifunkcionalnoj prostoriji, služila je za održavanje nastave prvim učenicima Škole. Bilo je to petnaest junaka koji su se, okruženi drugom školom i učenicima, držali zajedno te formirali respektabilan kolektiv koji je i danas dobro povezan. Unatoč vrlo ograničenom prostoru, biskupija se pobrinula za kvalitetno opremanje Škole, stigli su i prvi uspjesi na županijskim natjecanjima, a učenici su nastupili i na malonogometnom turniru katoličkih škola Republike Hrvatske na Bjelolasici.

Sljedeće školske godine Škola se preselila u zgradu vojnog saniteta u krugu bivše virovitičke vojarne. Osnivač je omogućio preuređenje ove građevine, tako da se ovdje s vremenom nalazilo šest dobro opremljenih učionica, zbornica, tajništvo, ravnateljev ured, računovodstvo, čajna kuhinja… Za nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture korišteno je igralište u krugu bivše vojarne, a po studeni i kiši učenici su se razgibavali u napuštenoj zgradi pored same Škole.
U ovoj školskoj zgradi po prvi smo put imali sva četiri razreda, u njoj je stvaran prvi broj školskog časopisa „Lux“, a 2011. godine održani su prvi dani otvorenih vrata u znaku antike i kršćanske kulture. Iste godine upriličena je i svečana podjela svjedodžbi prvoj generaciji maturanata koju je svojim dolaskom uveličao biskup.

 

U jesen iste, za Školu iz više razloga značajne 2011. godine, Škola se vratila u zgradu u kojoj je i započela svoje djelovanje. Došavši na adresu Trg Ljudevita Patačića 3, Škola se našla ne samo u središtu grada, već i u središtu njegova obrazovanja. Upravo s ove adrese došlo je šest državnih prvaka u natjecanjima iz znanja (tri puta Luka Tripalo, dva puta Marin Kutnjak i jednom Leo Fel), a Škola je postala poznata po natjecanjima na različitim razinama. Ovo je najveći prostor kojim se Škola dotada koristila – djelatnicima i učenicima na raspolaganju je bilo osam učionica (u jednoj je bila knjižnica, a dvije su bile prilagođene nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture), prostorije za djelatnike, kabineti i kapelica koja bi posebno oživjela za vrijeme adventa. Tu su bila i pokrajnja igrališta. Krajem 2014. godine biskupija je kupila ovaj prostor od Grada Virovitice i danas je njegov vlasnik.

Na početku školske godine 2014./2015. dolazi i do promjene u vodstvu škole. Nakon sedam godina požrtvovnog rada za dobrobit Škole, njen prvi ravnatelj vlč. Ivica Šoh brigu oko njezinoga daljnjega razvoja i napretka predaje vjeroučitelju, g. Mariju Voronjeckom.
Godine 2015. požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević osniva u Virovitici i Katoličku osnovnu školu, što će značajno povećati broj učenika u prostoru koji su sada zajednički koristile obje škole, a 2017. godine započinje proširenje školske zgrade, tj. nadogradnja posve novoga školskoga krila, kao i izgradnja sportske dvorane za potrebe nastave Tjelesne i zdravstvene kulture obiju škola, dok se istovremeno se provodila i energetska obnova starog dijela zgrade.

Ovom nadogradnjom potpuno se promijenila fizionomija zgrade, ali se nisu narušile njena skladnost i ljepota, štoviše, upravo sada izgleda kao da je potpuna te je više teško i pomisliti da je nekada izgledala drugačije. Istočno krilo pripalo je Katoličkoj osnovnoj školi, a novoizgrađeno zapadno krilo Katoličkoj klasičnoj gimnaziji. Škola je nadogradnjom dobila 6
učionica, kabinete, zbornicu, urede, arhivu, sanitarne čvorove, knjižnicu i multifunkcionalne holove. Investitor nadogradnje i opremanja škole je bila Požeška biskupija. Osim velikog materijalnog ulaganja biskupija je, kao osnivač Škole, uvijek brižno pratila i ostale njene potrebe te je uvijek bila podrška u radu djelatnicima i učenicima. Osim osnivača, u čije je ime radove brižno pratio predstojnik Ureda za katoličke škole pri požeškoj biskupiji preč. Ivica Žuljević, svoj veliki doprinos u praćenju radova i brizi za uspješno i redovno odvijanje odgojno-obrazovnog procesa u Školi dao je i tadašnji ravnatelj, g. Mario Voronjecki, koji je svoj petogodišnji ravnateljski mandat završio 31. kolovoza 2019. godine.
Novu školsku zgradu blagoslovio je 7. rujna 2019. godine požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević u prisustvu brojnih uzvanika. Samo dva dana kasnije, 9. rujna 2019., prvim danom nove nastavne godine nove učionice i hodnici ispunili su se radosnim licima naših učenika.
Ljepota i veličina nove zgrade katoličkih škola u samom središtu grada još je više naglasila važnost postojanja ovih škola koje su kao središta kulture, odgoja i obrazovanja obogatile sredinu u kojoj postoje.