U četvrtak 20. listopada naši maturanti imali su malo drugačiji sat Hrvatskoga jezika. U razredu smo uz čaj i kolačiće, baš poput Prousta, razgovarali o prolaznosti vremena. Uz najdraže predmete iz djetinjstva prisjetili smo se uspomena uz koje smo vezani i koje nas vraćaju u djetinjstvo te smo tako, barem na tren, zaustavili vrijeme. Svatko je od nas otkrio djelić sebe na način da ispriča nešto o događaju ili doživljaju koji u njemu budi predmet iz prošlosti. Čuli smo prekrasne priče, pokazali emocije i tako se još bolje upoznali i povezali. Sigurni smo da će i taj sat postati još jedna uspomena koju ćemo ponijeti u srcu.