Biskupova korizmena poruka

Biskupova korizmena poruka

„GDJE TI JE BRAT?“ (Post 4,9)

Časna braćo svećenici i đakoni,
cijenjeni redovnici i redovnice,
poštovani vjeroučitelji i djelatnici katoličkih škola,
dragi vjernici!

Na početku korizmenog vremena pozdravljam vas riječima sv. Pavla: „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama“ (2 Kor 13,11).

Papa i veliki Imam zauzeti za ljudsko bratstvo

  1. Nedavnim proglašenjem 4. veljače Međunarodnim danom ljudskog bratstva, Ujedinjeni narodi očitovali su koliko je za cijelo čovječanstvo značajna  Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot što su je papa Franjo i Ahmad Al-Tayyeb, veliki imam kairskog Al-Azhara potpisali u Abu Dhabiju, 4. veljače 2019. Tim činom spomenuta svjetska organizacija istodobno je potvrdila i važnost Papine Enciklike „Fratelli tutti“, u kojoj je Sveti Otac šire progovorio o ljudskom bratstvu i socijalnom prijateljstvu kao ključu za izgradnju pravednijeg društva i budućnosti svijeta. Pored toga, papa Franjo pozvao nas je da od svetkovine sv. Josipa ove godine do 26. lipnja 2022. kada se održava 10. svjetski susret obitelji usredotočimo svoju pažnju na obitelj, služeći se njegovom Postsinodalnom pobudnicom „Amoris laetitia“. Zacijelo je korizma povlašteno vrijeme u kojem nam valja prihvatiti navedene poticaje Svetog Oca. Pozivam vas da u svim župama sudjelujete na katehezama petkom, povezanima s pobožnošću Križnog puta, razmatrate obitelj u „Amoris laetitia“, te kao i prijašnjih godina tom prigodom prikupljate korizmeni novčani dar za potrebite, ovaj puta za žrtve potresa na Banovini. Tema ljudskog bratstva nerazdvojiva je od obitelji, te u ovoj Poruci želimo predstaviti glavnu misao Papina naučavanja o tom važnom pitanju, kako bismo njegove izazove uključili u svoja nastojanja oko korizmenog obraćenja.

Izazov Božjeg pitanja: „Gdje ti je brat?“

  1. U Knjizi postanka – nakon što je Adam na nagovor Evin prekršio zapovijed da ne jede sa stabla spoznaje dobra i zla – Bog „zovne čovjeka: ‘Gdje si?’“ (Post 3,9). Slično je postupio i kad je Kajin ubio Abela, zapitavši ubojicu: „Gdje ti je brat?“ (Post 4,9). Pitanje upućeno čovjeku s Božje strane „Gdje si“ i „Gdje ti je brat“ višestruko je aktualno u suvremenim zbivanjima. Ono se ne odnosi samo na čovjekov položaj u svijetu, nego na razinu postojanja koju si je on dodijelio svojim opredjeljenjima, civilizacijskim dostignućima, napose s obzirom na rat, siromaštvo i ekološko pitanje. Stanje u kojem su se našli Adam i Eva nakon grijeha, kao i posljedice uzrokovane Kajinovim ubojstvom Abela očituju se u gubitku duboke životne povezanosti s Bogom, zajedništva po kojem su braća. Nastala je među njima razdaljina koja ih ne dijeli samo jednoga od drugog, nego od istinskog života, i traži radikalnu promjenu. Na različite načine takvo stanje susrećemo u suvremenoj kulturi, na političkoj, gospodarskoj, prosvjetnoj i drugim razinama.

Ideologije ljudskog bratstva i nasilje nad čovjekom

  1. U čovječanstvu je trajno prisutna svojevrsna nostalgija za izgubljenim bratstvom kao čovjekovim izvornim stanjem postojanja. Ona je progovorila posebnom snagom u pojedinim povijesnim epohama sa svojim značenjem do danas. Spomenimo kako je u 18. stoljeću čežnju za bratstvom svekolikog čovječanstva izrazio pjesnik Friedrich Schiller u „Odi radosti“ a Ludwig van Beethoven odjenuo je u snažan glazbeni izraz na svršetku svoje IX. Simfonije. Nije slučajno Europska unija upravo to djelo, koje na ponešto romantičarski način najavljuje da će svi ljudi biti braća (alle Menschen werden Brüder), izabrala za svoju himnu. Poznato je da je Francuska revolucija koncem navedenog stoljeća uvrstila među svoje ideale i bratstvo (liberté, égalité, fraternité), ali je ona skončala u bratoubilačkoj krvi, ne ostvarivši ga kako ga je najavila. Nakon što je njemački filozof Friedrich Nietzsche u 19. stoljeću navijestio Božju smrt, nije trebalo dugo čekati da se pojavi civilizacija i čovjekove smrti u novom revolucionarnom ruhu, što su ga filozofski zacrtali Karl Marx i Friedrich Engels te je Europa platila veliku cijenu komunističkog nasilnog nastojanja oko uspostave klasnog bratstva i jedinstva. Tešku traumu izazvao je nacional-socijalizam u 20. stoljeću kad je u ime bratstva čiste arijske rase odveo u smrt mnoštvo Židova i pripadnika drugih naroda. Do danas osjećamo u Europi posljedice uspostavljanja bratstva među narodima nasilnim ideološkim putem, koje je dobilo nove oblike u suvremenom svijetu. Na pozadini navedenog iskustva zauzimanje pape Franje i velikog imama Ahmada Al-Tayyeba može se učiniti još jednim romantičarskim i utopijskim pokušajem da čovječanstvo bude zajednica ljudskog bratstva, temelja pravde i mira.

Ljudsko bratstvo uspostavljeno Božjim stvoriteljskim djelom

  1. No, spomenutom Deklaracijom dvojica vjerskih vođa podsjetili su na veoma važnu činjenicu da ljudsko bratstvo nije nešto što treba postići, nego je ono stvarnost koja već postoji i kojoj valja dati značenje u konkretnim odnosima među ljudima, narodima i religijama te tako graditi pravedniji svijet. Svjesni da Božja smrt nosi sa sobom i čovjekovu smrt, jer razara temelj njegova postojanja, Papa i Imam pozvali su da čovjek bude ono što jest po Božjem naumu i djelu. Naime, Deklaracija polazi od toga da je Bog stvorio svakog čovjeka te je on biće koje nadilazi sama sebe, i njegova transcendentna određenost najčvršći je temelj ljudskog dostojanstva i neotuđivih prava. Ovo antropološko stajalište ima osobito značenje ponajprije za sve one koji vjeruju u Boga Stvoritelja te su oni prvi pozvani međusobno se poštovati, uzajamno se povezivati i konkretnim odnosima suradnje svjedočiti veličinu i nedodirljivost ljudske osobe kao Božjeg stvorenja. Zadaća im je potom zauzimati se za takvo vrednovanje i poštivanje svakog čovjeka na svim društvenim razinama te na taj način pridonositi pravednosti i miru.
    Navedeni odnos istovremeno je pokazatelj koliko su pojedine religijske zajednice vjerodostojne u svojoj vjeri, i dokaz da se nisu pretvorile u ideologiju koja ne služi Bogu niti čovjekovu dostojanstvu. Budući da je s polazišta vjere svaki čovjek bez razlike Božje stvorenje, postoji među svim ljudima duhovno srodstvo, kojem Deklaracija daje značenje bratstva, i koje ljude međusobno dublje povezuje nego rodbinsko i etničko srodstvo, utemeljeno na tlu i krvi. Naime, u bratstvu po krvnom srodstvu postoji određena prisila, dok je bratstvo iz vjere u Boga Stvoritelja povezano sa slobodom koja vlastito postojanje poima kao Božji dar te s tog istog polazišta prihvaća drugoga i drugačijega s poštovanjem. Vjera u Boga Stvoritelja ima univerzalno značenje i ne može biti povod za bilo koju isključivost, još manje za mržnju prema bilo kojem čovjeku, ili  za opravdanje nasilja.

Prijateljstvo u Isusu Kristu, snažnije od bratstva tla i krvi

  1. Odgovor na pitanje „Gdje ti je brat?“ kršćanin ne pronalazi samo u vjeri da nas je Bog sve stvorio, nego da nas je u Isusu Kristu sa sobom pomirio i uspostavio za svoje sinove i kćeri a međusobno za braću i sestre. Sam Isus dao je veće značenje duhovnom srodstvu svih ljudi, nego li krvnom srodstvu braće i sestara. Kad su mu dojavili da ga traže majka njegova i braća, on postavlja pitanje: „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ i odgovara: „Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12,48.50). Poučio je svoje učenike neka nikoga ne zovu Rabi, „jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“ (Mt 23,8). Među naravnom braćom, kako smo spomenuli, postoji određena prisila, te oni mogu međusobno postati neprijatelji sve do mržnje i ubijanja, što mogu postati i braća u duhovnom srodstvu ako se ono pretvori u ideologiju kako su posvjedočili mnogi tako zvani vjerski ili među kršćanski ratovi. Stoga valja istaknuti kako Isus shvaća bratstvo u smislu prijateljstva za koje je ustvrdio: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji“! (Iv 15, 13-14). Papa Franjo u Enciklici „Fratelli tutti“ povezuje ljudsko bratstvo sa socijalnim prijateljstvom. Svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem Isus Krist je u našu međusobnu povezanost po stvorenosti položio snagu zajedništva ljubavi što je Otac, Sin i Duh Sveti ostvaruju u svom božanskom biću, te nas na taj način pomirio. U tom smislu univerzalnost njegova „svi ste vi braća“ nadilazi granice Crkve i odnosi se na sve ljude, štoviše na sve stvorenje koje uzdiše za slobodom i slavom djece Božje (usp. Rim 8,21-22). Kad kršćanin djeluje iz navedene svijesti vjere, u službi je onog zajedništva koje Bog izgrađuje snagom svoga Duha i obnavlja lice zemlje, ostvaruje „novo nebo i novu zemlju“ (Otk 21,1). Kršćanin koji je po svetom krštenju postao dionikom Isusova duhovnog bratstva, njegov prijatelj i prijatelj svakog čovjeka, pozvan tom snagom sa zahvalnošću živjeti u zajedništvu Crkve i u svojoj obitelji, uspostavljati odnose s drugim ljudima, unositi to bratstvo u sve sustave života kao kvasac koji preobražava društvo.

Pozivam vas, braćo i sestre, da u navedenom duhu pape Franje odvažno – pojedinačno i zajednički – svojim obraćenim životom dadnete odgovor na Božje pitanje: „Gdje si?“,  „Gdje ti je brat?“ – Uz srdačan pozdrav u Gospodinu –

vaš biskup Antun

Požega, 14. veljače 2021.