Državno Natjecanje LIK 2020 – izložbe učenika srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna

Državno Natjecanje LIK 2020 – izložbe učenika srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna

Predstavljamo Vam izvrstan rad našeg učenika Josipa Bočkaja kojim se plasirao na Državno Natjecanje – izložbe učenika srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna ‒ LIK 2020. , gdje je u konkurenciji od 39 učenika osvojio visoko 8 mjesto. Čestitke mladom umjetniku i puno uspjeha u daljem stvaralaštvu !
Umjetnikov glas u društvu
”Budi ona promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” – riječi su indijskog političara Mahatme Ghandija. Nadovezujući se na Ghandija, promjena kreće od pojedinca, a umjetnik kao privilegirani pojedinac ima mogućnost indirektno utjecati na svijest društva u kojem se nalazi. Kada govorimo o zadiranju u ljudsku svijest, umjetnički je jezik jači od običnog i verbalnog jezika. Umjetnost je vizualni medij i kao takav zaokuplja veću pažnju. Njime se na jedan suptilan način lakše može prenijeti informacija i kritika.
Čovjekova se osobnost očituje kroz tijelo i duh, stoga je važan sklad između njih. Ljudsko tijelo je sveto i lijepo jer ga prožima duh. Ako se tijelo odvoji od duha, ono postaje materijalno, odnosno pretvara se u obično meso. Dakle, tada se tijelo svodi samo na stvar i time biva upropašteno. Nažalost, žene i njihova tijela se kroz cjelokupnu povijest čovječanstva doživljavaju i tretiraju kao objekt. Nasilje nad ženama je vrlo aktualna tema i velik problem društva. O njemu se često govori, ali i dalje prave pomoći nema. Protiv toga se moramo boriti svi zajedno i na različite načine. Umjetnici se protiv diskriminacije i nasilja nad ženama mogu boriti svojim načinom izražavanja, a to je umjetnost. Utapanje je strip koji govori o silovanoj djevojci i prikazuje posljedice koje su nastale kao produkt tog neljudskog čina. Njeno ime je Lea. Zbog srama i straha nikomu nije rekla za užas koji ju je snašao. Ona se srami svoga tijela jer ono više nije isto i ne želi ga. U stripu pratimo njezinu unutarnju bol i muku koju proživljava. Utapanje je prikazano simbolički. Lea se utapa u sebi i svojim osjećajima. Želi se spasiti, ali ne može jer su njeni okovi srama previše teški. Za Leu, njeno je tijelo zauvijek izgubljeno u dubinama njene duše. Ideju za strip dobio sam za vrijeme slušanja Nirvanine pjesme Polly. Pjesmu je napisao Kurt Cobain, a govori o djevojci koja je bila oteta i silovana. Kako bih povezao svoj strip i Nirvaninu pjesmu, nacrtao sam plakat s njegovim likom koji se nalazi u pozadini Leine sobe. Cobain se uklapa u ovaj strip jer se za svoga života borio protiv diskriminacije i nasilja nad ženama. Kako bi se osjećala sigurnije, Lea nosi majicu svog najdražeg benda te leži kraj Kurtovog plakata. Za razliku od pjesme koja opisuje stajalište silovatelja, u stripu pratimo žrtvu i kako se ona osjeća nakon tog čina. Crtež je inspiriran legendarnim strip autorima, kao što su Frank Miller i Todd McFarlane, a vidljiv je i utjecaj hrvatskih autora poput Dalibora Talajića, Gorana Sudžuke i Edvina Biukovića. Pokušao sam što više pojednostaviti crtež i u njega unijeti čistoću kako bih izrazio vanjštinu koja je samo prividna i lažna. S druge strane, teškim i uznemirujućim riječima, pokušao sam dočarati unutarnju muku koja nije vidljiva, ali je istinita. Dakle, Lea izvana izgleda kao sasvim obična djevojka s uobičajenim problemima, a iznutra je zapravo povrijeđena. Lein lik predstavlja sve mlade djevojke koje su zlostavljane i diskriminirane, kojima je oskvrnjeno njihovo ljudsko dostojanstvo. Poput nje, mnoge se zatvaraju u sebe te poniru u samoću. Ideja djevojke koja se emocionalno utapa savršeno se uklapa s temom ljudskoga tijela u umjetnosti jer to utapanje je rezultat povrede njezinoga tijela. Umjetnošću želim izraziti važnost ispravnog ophođenja i stava prema ženskom tijelu, a nadasve osvijestiti društvo i njegove aktivnosti. Umjetnost je odraz naše stvarnosti i stvarnoga svijeta. Ona je sredstvo svih umjetnika koja ima moć progovarati o raznim problemima koji nas intrigiraju. Umjetnost je naša dužnost i naš način borbe za one koje nitko ne čuje i ne sluša.
Poruka stripa sasvim je jasna i upućena je društvu. Ovaj strip je poziv muškarcima da više cijene žene kao krhka bića, da ne narušavaju njihovo dostojanstvo jer ni sami nisu svjesni koliku im patnju i bol mogu uzrokovati. Želim istaknuti koliko žensko tijelo i duša mogu patiti zbog samo jednog trenutka muške slabosti, oholosti i sebičnosti. Mnogi govore kako treba okrenuti novu stranicu, zaboraviti na prošlost i nastaviti sa životom, ali ponekad to nije moguće. Ponekad, snage za dalje više nema. Brojni životi djevojaka su uništeni, a svakim danom sve ih je više i više. One se, poput Lee, utapaju u sebi i polako gase. One potiho umiru i nestaju.
Josip Bočkaj